Ironman World Championship 70.3 Las Vegas

 

 

 

“Shoot for the moon. Even if you miss, you´ll land among the stars.”

 

Teško je opisati i sažeti sve  u jedan mali odlomak. Teško je sve te emocije staviti na papir. Već se jako dugo bavim triatlonom i natjecala sam se na jako puno utrka, ali ovo što sam doživjela u Americi na Svjetskom prvenstvu u half ironmanu početkom devetog mjeseca mislim da nisam nikada.

Na put smo krenuli Petar i ja početkom tjedna kako bi se što prije prilagodila na vremeske uvjete i klimu, te dobro odmorila i pripremila za utrku. Utrka je na rasporedu bila u nedjelju, 09-og. Prve dane do utrke bili smo smješteni u turističkom selu pored Hendersona, drugog po veličini gradu u Nevadi nakon Las Vegasa. Hotel Westin u kojem smo spavali bio je domaćin glavnih događaja vezanih za organizaciju utrke, od službene večere dobrodošlice, race breafinga kako i svečane večere i buffeta na kraju i proglašenja pobjednika.

Vremenski uvjeti u Vegasu su zaista nevjerovatni. Iako su me mnogi pripremali na tzv. pustinjsku klimu, jako malu vlažnost zraka, izrazitu suhoću zraka i visoke temperature nisam vjerovala da će mi biti potrebna tolika adaptacija i prilagodba. Klima Las Vegasa je suptropska pustinjska klima. Grad uživa u sunčanim periodima i ima preko 300 sunčanih dana i preko 3.800 sunčanih sati godišnje, a Las Vegas ima prosjek od 29 kišnih dana u godini. Temperature su prelazile 40°C što je uz malu vlažnost zraka tražilo jako jako puno tekućine i uzimanje dodatnih izotonika.

Teško da mogu opisati atmosferu na dane prije utrke kao i kulminaciju emocija, doživljaja i sportske izvedbe na sam dan utrke.  Na utrci je nastupilo preko 2.000 triatlonaca što Elite što Age Groupera iz cijeloga svijeta. Svi su se kvalifikacijskim slotom spremali za taj dan kako bi pobijedili sebe, stazu,  druge natjecatelje i kako bi prošli ciljem. Poseban je osjećaj kada imaš priliku i takvu privilegiju da zapravo možeš startati i proći ciljem zajedno sa svojim idolima, profesionalnim triatloncima. Svi su na taj dan imali jednake uvjete, jednaku stazu, svi su jednako disali i svi su imali isti cilj.
Kvalifikacijskim slotom kojeg sam osvojila ovoga lipnja u Pescari, dobila sam mogućnost i pravo nastupa na Svjetskom prvenstvu u Las Vegasu ovoga rujna. Bila sam spremnija no ikad :-) Sve je išlo po planu, utrku sam znala da ću odraditi kako spada jer nije bilo nikakvih prepreka i htjela sam da sav trud kojeg sam uložila izađe na vidjelo. Bilo je teško jer uz puno radno vrijeme i brojne druge obaveze, teško je uskladiti i pronaći pravi ritam. Ponekad se čini da se dani samo ponavljaju i tako iz dana u dan iz mjeseca u mjesec, a oporavak je nemoguća misija. Srećom, podrška obitelji i razumijevanje je nešto bez čega teško da se može, a sportašu pruža dodatni impuls za naprijed.

 

Utrka je krenula startom iz jezera Lake Las Vegasa resorta, jednim krugom od 1,9 km. Nakon toga, izlaskom iz vode trčalo se u tranziciju 1 koja je bila smještena unutar okruga Ravella hotela gdje se uzimao bicikl i odlazilo na biciklistički segment. Biciklistička staza je obuhvaćala jedan krug od 90 km prema Lake Mead-u, rekreativnom centru sa velikim jezerom koje je nastalo oko 1930 god izgradnjom svjetski poznate Hooverove brane. Bilo je jako teško, suho, uz puno sunca, sa puno valovitih uspona koji su se konstantno izmjenjivali. rekli bi amerikanci – rolling hills, tako da konfiguracijski zahtjevna staza nije puštala vremena za odmor. Na kraju polumaraton od veoma zahtjevnih i kada se sumira, poprilično brdovitih 21,1 km.

Imala sam „mali peh“ dan-dva prije utrke. Dobila sam izrazito jaku histaminsku reakciju po cijelom tijelu vrlo vjerovatno od „neke“ pojedene namirnice. To me stvarno jako prestrašilo, previše energije sam utrošila na razmišljanje o posljedicama i sanaciji alergije. Alergija se povukla, ali su posljedice bile tipične za jednu takvu histaminsku reakciju. Jaki abdominalni bolovi, slab apetit prije utrke, gastroenterološki problemi..  No nisam se predala :-)

Utrku sam uspješno privela kraju, prošla sam CILJEM, što je bio GLAVNI cilj! Do biciklističkom segmenta sve je bilo više – manje u redu, no nakon silaska sa bicikle počeli su pravi problemi. Noge su bile više no dobre, pravilno sam se i redovito hidrirala i jela, sišla sam sa bicikle više nego spremna otrčati jedan dobar polumaraton i osjetila sam da mogu. Nažalost nakon 5 km počeli su užasno jaki grčevi i bolovi u donjem i gornjem dijelu trbuha, slezeni i jetri. Nije mi bilo čak niti vruće, čega sam se najviše bojala, nego jako bolno do granice da u jednom trenutku nisam mogla ni nizbrdo hodajući. Osjetivši energiju tih ljudi i vidjevši sve te ljude i koji su doslovce hodali – hodali! Bilo je jako vruće…Svi su oni došli spremni, ali jako veliki postotak od njih nije trčao, malo sam se trgla, došla sebi stisla zube i prestala razmišljati o odustajanju. Prvi puta u životu sam toliko zadovoljna i sretna nakon utrke, toliko ispunjena duhom, sportskim ponosom i srećom, a s druge strane da nisam u potpunosti zadovoljna svojom sportskom izvedbom. Pobijedila sam sebe ovaj put. :-) Mislim da su emocije koje nosim u sebi još uvijek tople i zrače posebnom energijom koja nosi bit i značenje sporta kakav bi on zapravo i trebao biti.

Utrku sam završila kao 51-a žena u svojoj Age Group kategoriji od 25-29 sa rezultatom od 06:28:41.

 

Kod žena u PRO F pobijedila je Leanda Cave USA, a kod PRO M Sebastian Kienle GER .

Women’s Top 5

1 4:28:05 Leanda Cave USA

2 4:29:24 Kelly Williamson USA

3 4:32:32 Heather Jackson USA

4 4:35:13 Melissa Hauschildt AUS

5 4:36:08 Joanna Lawn NZL

Top-five men

1 3:54:35 Sebastian Kienle GER

2 3:55:36 Craig Alexander AUS

3 3:56:25 Bevan Docherty NZ

4 3:56:35 Timothy O’Donnell USA

5 3:56:54 Andy Potts USA

 

Ispod su uploadane fotografije sa utrke kao i oni trenuci uhvaćeni nakon utrke tijekom našeg turističkog boravka u Las Vegasu. Još jednom VELIKO hvala predivnoj osobi velikoga duha, Albini koja nas je primila i ugostila u toplini svoga doma. :-) Hvala ti Albina!